INTERVJU TJEDNA: Ivan Lozanić…

Za prvog sugovornika u intervju tjedna izabrali smo Ivana Lozanića, trenera u omladinskom pogonu KK Dubrava koji trenutno obnaša dužnost juniorskog i kadetskog trenera, a sudjeluje u velikom broju aktivnosti našeg kluba. Iako mlad već ima poprilično veliki staž rada u Dubravi, a iza njega su brojni uspješni rezultati. Uz rad u klubu angažiran je i u mlađim selekcijama HKS – a, kao i KSZ – a.

Tvoj početak seže od osnovne škole i početka bavljenja košarkom…

Počeo sam u osnovnoj školi Antun Branko Šimić u Trnovčici. Prvi treneri su mi bili Damir Palada, Goran Šekelja i Goran Maras. Nakon prelaska u klupsku selekciju trener mi je bio Dinko Jurković koji me trenirao do juniorskog staža, kada nas je preuzeo na jednu sezonu Boris Gnjidić, čijim odlaskom u Krku svoju igračku karijeru završavam kod trenera Jurkovića i Tončija Mašine.

Prelazak u trenerske vode dogodio se završetkom juniorskog staža na prilično zanimljiv način…

U trenerske vode me uveo Edin Hadžić koji je tada trenirao mlađe kadate u kojima je igrao moj brat. Edin me pozvao i postao sam mu pomoćni trener. Nakon toga prešao sam u kadetsku selekciju kao pomoćnik Damira Kršića i s kojim sam osvojio treće mjesto na kadetskom PH u Sisku.

Svoj prvi samostalni posao došao je 2004. godine

Radio sam već bio u školi košarke, a onda sam počeo raditi i kao prvi trener selekcije ’91. Nakon početnog rada u toj selekciji radio sam sa selekcijom 89/90 s trenerom Darkom Krunićem.

Veliki dio i najveće rezultate u trenerskoj karijeri ipak dolaze u periodu 2008-2010. Čak tri medalje kao samostani trener osvaja s Dubravom na PH.

Da. Krenuo sam s selekcijom 95/96 s kojima sam tri puta osvajao medalje. Kao mlađi kadeti bili smo dva puta treći s 95 i 96, a dječaci 96 su bili Prvaci Hrvatske.

Došao je i poziv za pomoćnog trenera seniorske momčadi…

Dobio sam poziv Jakše Vulića da mu budem pomoćnik, i tri sezone zaredom sam bio angažiran u seniorskoj momčadi što je bilo veliko iskustvo. Ali paralelno sam ostao raditi i u omladinskom pogonu u selekcijama 97/98.

Nova nagrada je stigla u djelu poziva za rad u reprezentativnim selekcijama…

Svakom je želja biti dijelom reprezentacije. Mene je pozvao g. Boris Sinković da sudjelujem u ljetnim aktivnostima tadašnje selekcije 96 na turniru u Sloveniji. Evo već pune tri godine sudjelujem u radu reprezentacije. Prošle godine sam bio pomoćnik Jakše Vulića u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske, a ove godine sam bio na dva okupljanja kadetske 96/97  reprezetacije pod vodstvom Hrvoja Vlašića u Vodicama i Daruvaru. Posebno bi se zahvalio Darku Kunceu, glavnom instruktoru HKS a.

Loza sa vulicem

Do prije nekoliko dana Lozanić je trenirao mlađe kadete Dubrave, a odlaskom Tončija Mašine preuzeo je ”vrući” krumpir treniranja juniora i kadeta koji uvijek imaju visoke ambicije..

Definitivno da juniorska momčad teško može do nekog velikog razultata ove sezone. Mi smo ovo ljeto izgubili veliki broj kvalitetnih igrača (Brzoja, braća Bešlić) i teško je očekivati veliki rezultat. Veliku ulogu u juniorskoj momčadi imaju mlađi 95/96 igrači koji će slijedeće godine nositi igru juniorske momčadi. Nama je veliki rezultat što smo ušli u Ligu ”6”, a treba reći da izlazno godište (94) cijelo vrijeme trenira sa seniorskom momčadi, a samo se viđamo na utakmicama. Što se kadeta tiče tu je situacija bolja, ali muče nas konstantno ozljede. Mi u ovom trenutku imamo 3-4 igrača pod ozljedama, a borimo se za odlazak na PH, što neće biti nimalo lako. Mi smo uoči sezone izgubili Franu Bešlića koji nam je puno značio, ali ja vjerujem da možemo biti među prvih pet momčadi u Zagrebu.

Situaciju u mlađim kategorijama Dubrave Lozanić vidi s puno optimizma…

Mi imamo kvalitetne i perspektivne djece, ali općeniti problem u sportu je taj da se smanjio broj djece koja se bavi sportom, pa je i smanjena mogućnost kvalitetne selekcije. Mi kroz Dubroligu, Božićni Kup i sportske škole imamo kvalitetniju mogućnost razvoja igrača, pa se za budućnost nesmijemo brinuti.

Uključenost u organizaciju turnira je uvijek maksimalna..

Ja sam uključen u organizaciju Božićnog Kupa od njenog samog početka. Zajedno sa Krešimirom Galićem evo punih devet godina radimo na tom turniru koji je jedan od ponajboljih ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Naš klub prepoznaju ljudi iz Njemačke, Češke, Italije, a o stalnim gostima iz Slovenije, BiH netreba ni govoriti. Mislim da je Dubrava u posljednjih deset godina stvorila brend oko organizacije turnira, a tu ističem i Otvoreno PH za dječake koje uz podršku HKS a kontinuirano organiziramo svakog ljeta. Primjer je i naša prošlogodišnja juniorska selekcija koja je postala Prvakom Hrvatske, a koja je prošla sve aktivnosti našeg kluba, što je svakako i razlog više tom uspjehu.

Glavna okupiranost Dubrave sljedeća tri mjeseca svakako će biti želja za povratkom u Prvu ligu…

Momčad je nova,  s velikim brojem igrača koji prvi puta igraju zajedno. Sada su se posložili i ja se nadam povratku u Prvu ligu gdje je objektivno i mjesto Dubravi.

Toliko od Ivana Lozanića ”Loze” trenera koji s klubom živi 24 sata i koji u klubu radi puno više od trenerskih savjeta. Nije na kraju zaboravio istaći trenere (Hadžić, Kršić, Mikulčić, Šestan, Gnjidić, Vulić) s kojima je radio u dosadašnjem dijelu karijere i kako kaže od svakoga po nešto naučio što će mu puno značiti u njegovoj daljnjoj karijeri..